Početak decembra i Besna mačka

 Nameravala sam da ovog vikenda okitim jelku, ali izgleda ništa od toga, moraću da prebacim za sledeću nedelju. Planirala sam da odvojim jednu manju za Ogija i dam mu slobodu da okiti po svojoj želji, a da imam i jednu ''normalnu'' koju ću sama da doteram u praznično ruho. Nešto baš i ne verujem da moj sin neće hteti i tu da umeša prste i učestvuje u dekorisanju, ali videćemo. A videćete i vi kako će izgledati na kraju. Počela sam s kupovinom poklona, nisam spremila ni polovinu, ali ima još vremena i na to ne gledam kao na obavezu već uživanciju. Utorak mi je bio malo stresan jer sam vodila Emu na ultrazvuk i ekg (znate da je ona srčani bolesnik) i zaista mrzim te kontrole, obe se tresemo od straha kad odemo veterinaru. Neki parametri su bolji, neki su lošiji i tako, povećana joj je doza tableta koje uzima svakodnevno. Kad sam došla kući, tresle su mi se ruke. Znam da drugi ljudi imaju mnogo većih problema od bolesnog psa, a ja sve emotivno doživljavam uprkos pokušajima da se distanciram. 

Čini mi se da praznici svake godine počinju sve ranije, a razlog tome je možda preuranjeno kićenje grada; kako bilo, hvata sad i mene pretpraznična euforija, pa jedva čekam da upalim lampice i postavim ukrase po stanu. 
 Juče sam opet išla na čajanku. Videla sam na Instagramu slike iz bistroa Besna mačka na Vračaru, pa sam odlučila da odem i vidim kako je tamo. Malo sam s drugaricom čitala (i usput prevodila) Harija Potera na grčkom (nas dve se inače znamo s fakulteta, obe smo odabrale grčki jezik kao izborni), a posle nam se pridružila još jedna drugarica, pa smo batalile grčki. Zaista je prijatno, osoblje je ljubazno, imaju lep izbor organskih čajeva za nas čajopije, a imaju i macu koja se mota u blizini - i pitoma je, nije besna :-) Enterijer je toliko šaren da uopšte ne morate da pojačavate boje prilikom obrade fotografija, haha. Doći ćemo ponovo. 

Tokom noći sam doživela jedan čaroban momenat, ustala sam oko 4 ujutru da pijem vode i videla da pada prvi sneg. Noć, tišina i pahulje koje promiču pred očima. Već sam izvodila Emu i Ogija da se poigraju na snegu, a moj glamurozni plan za popodne je da uspavam dete i čitam Gogoljeve Mrtve duše, držite mi palčeve da zaspi. 

Коментари

  1. Prelepe fotografije! Mene je prvi sneg baš obradovao, posebno jer sam ovaj vikend posle dva meseca provela kod kuće, sa svojim roditeljima i eto, baš sam uživala i napunila baterije do praznika. A i zimska idila mi baš prija, sa dolaskom decembra nekako je ona preuranjena praznična dekoracija dobila smisao, konačno, pa i mene počinje da polako hvata pretpraznična euforija.:) Doduše, jelku kitim već tradicionalno 30. decembra, pošto jedino ja (večito dete!) u kući još marim za taj ritual, pa mi moji prepuste da se sama zamajavam time kada doputujem, već godinama unazad....
    Kafić je pravo otkriće! Ali, moram priznati da me naslov najpre ascoriao na bukvalno besnu mačku s kojom je tvoja Ema, daleko bilo, možda imala okršaj!:)
    Uživaj u zimi, a i Ogijevoj radosti zbog snega i lampiona, kad se mi "matori" toliko raspilavimo, samo se setim svoje detinje fasciniranosti ovim dobom godine.:)

    ОдговориИзбриши
  2. I ja sam kod nas zadužena za kićenje jelke, neko vreme dok sam živela u Crnoj Gori, moji nisu ni kitili jelku jer je to kao moj zadatak, a njima samima i ne treba jelka. Doduše, ne mogu da čekam toliko kao ti, ja se bacam na posao za koji dan, postajem nestrpljiva.
    Uživaj sa svojom porodicom, to su najlepše uspomene ❤️

    ОдговориИзбриши

Постави коментар