On my bookshelf #5

summer edition

Svaki put kad je na redu književni post, u nedoumici sam koje knjige da izaberem da predstavim i na koji način da ih grupišem - da li po žanru, autoru ili nečemu trećem. Tako sam odlučila da današnju družinu grupišem po boji, u skladu sa ovim morem letnjih dana kojim trenutno plovimo. 

Dosad sam pročitala (i kupila) 3 Saramagove knjige. O ''Smrti i njenim hirovima'' ste već mogli da čitate u jednom od prethodnih postova ovog tipa, a danas ću vam ukratko predstaviti i ove dve koje vidite na slikama. Iako se ne mogu svrstati u obožavateljke ovog Nobelovca, privuku me s vremena na vreme njegovi naslovi, bilo da je u pitanju tema koju obrađuje (kao u knjizi Smrt i njeni hirovi), bilo da je u pitanju format zgodan za nošenje na putovanja, koji je u ovom slučaju i presudio. 

Prvo ću pomenuti onu koja mi se više dopala, a to je Sva imena. Sitni službenik matičnog registra, gospodin Žoze (ujedno jedini lik koji ima ime u ovoj knjizi) jednog dana slučajno nailazi na dokument koji pripada potpuno nepoznatoj ženi i postaje opsednut željom da sazna što više o njoj. Oko te apsurdne opsesije Saramago je ispleo čitav roman. Nekome će se dopasti, nekome ne, ali je malo onih koji ne bi poželeli da vide rasplet. 


Putovanje jednog slona je, po mom mišljenju, prosečna knjiga koju možete, a i ne morate pročitati i koja mi je na momente izmamljivala osmeh na lice, a u drugim trenucima sam se, pak, pomalo i dosađivala. Kao što se može zaključiti iz naslova, roman opisuje putovanje ove egzotične životinje (nazvane Solomon) od Portugala do Beča. Kralj Žoao i njegova kraljica namislili su da slona poklone svome austrijskom rođaku, nadvojvodi Maksimilijanu, računavši da će mu tim gestom odati počast i ujedno se osloboditi ove goleme zveri čije izdržavanje zahteva mnogo brige i novca. U to vreme slon je u Evropi bio čudo neviđeno, pa ne iznenađuju razne praznoverice koje su kružile među ljudima. Knjiga ima svega 214 stranica pa je, kao što sam već rekla, zgodna za putovanje. 


Saramago praktikuje osobenu interpunkciju, izostanak velikih početnih slova kod pisanja imena ljudi i zemalja - to ume da iritira jer se time gubi na preglednosti, pa, ako vam smetaju takve stvari, onda ovaj pisac nije za vas. 


Bujno leto Barbare Kingsolver je, uz ''I dalje Alis'', moje čitalačko otkriće godine, koje mogu laka srca da preporučim. Obuhvata priče triju zasebnih skupina ljudi, čiji se životi na kraju prepliću. Imamo Grabljivce - Dinu i Edija i njihovu burnu romansu u zabitima džungle, zatim Zaljubljene moljce, neprilagođenu Luzu koja iznenada postaje mlada udovica, i na kraju, Stare kestenove, koji predstavljaju dvoje ljudi u poznom periodu života, zaraćene susede, koji su mi možda bili i najzanimljiviji. 

Putovanje kući Rouz Tremejn ( ''The road home'' Rose Tremain ) roman je o sredovečnom Lavu koji iz neimenovane istočnoevropske zemlje dolazi u Englesku u potrazi za poslom koji bi omogućio bolji život njegovoj porodici (koju čine njegova majka i ćerka). Voljenu suprugu mu je uzela leukemija i on se često priseća njihovog zajedničkog života. Sa svojim oskudnim engleskim zapošljava se u restoranu, upoznaje nove ljude i prolazi kroz sve teškoće koje mogu snaći stranca u nepoznatoj zemlji. Ipak, na kraju uspeva da ostvari svoj san, pa se kraj može nazvati gorko-slatkim jer na jednom životnom polju uspeva, dok na drugom ostaje uskraćen.

Projekat: Sreća (''The happiness project'' Gretchen Rubin) je jedna korisna knjiga koju čitam s vremena na vreme ne bih li samu sebe podsetila da male stvari i naš način doživljavanja istih mogu mnogo uticati na naš život. Ne volim knjige o samopomoći (self-help žanr) i uvek ih zaobilazim jer su preterano uopštene i zvuče poput udžbenika, u čemu nema ničeg zabavnog. Kod Grečen mi se dopada što svoje probleme i odluke često ilustruje primerima iz sopstvenog života, kao način na koji pokušava da svoje dane učini vedrijim i smislenijim. Odlučila je da svaki mesec, počevši od januara, posveti određenom aspektu svog života (Energija, Brak, Posao, Roditeljstvo, Hobi, Prijateljstvo, Novac, Knjige, Pažljivost, Stav i Sreća). Dopada mi se kad opisuje svoj trud da postane bolja supruga (čini sitne znake pažnje svom partneru, manje prigovara itd.) i majka (takođe manje zanoveta i spremnija je na igru i smeh sa kćerkama), dok mi se poglavlja koja se odnose na duhovne aspekte (uzore, religiju) čine pomalo dosadnim i odskaču od ostatka knjige, ali to je verovatno do mene jer se lično ne bavim takvim stvarima.
Autorka je čak pokrenula i blog u svrhe napretka i daje nam uvid u komentare svojih čitalaca. Život u Njujorku joj omogućava da isproba svaki mogući hobi (osnivanje kluba ljubitelja dečje književnosti, jogu smeha ili crtanje s desne strane mozga), što u našim uslovima nije izvodljivo već se moramo zadovoljiti onim što nam se nudi. Sada uviđam da je ovoj knjizi trebalo da posvetim zaseban post, ne bih li prikaz obogatila citatima.


Slatka uteha (''Sufle'' Asli E. Perker): Ako je suditi na osnovu korica, ovo je ženska laganica za plažu, puna komičnih scena. Međutim, sadržaj nema nikakvih dodirnih tačaka sa veselim, šarenim koricama. Obuhvata živote troje ljudi koji žive na različitim stranama sveta; svako od njih se nalazi u teškoj životnoj situaciji s kojom pokušava da se izbori na svoj način. Lilija u Njujorku mora da brine o mužu koji je doživeo moždani udar, ne računajući na pomoć nezahvalne usvojene dece. Mark u Parizu postaje udovac izgubivši voljenu suprugu i u prvi mah se prepušta beznađu i očajanju, dok je Ferda u Istanbulu primorana da zanemari sopstveni život i po ceo dan brine o bolesnoj, samoživoj majci. Svako od njih pokušava da pronađe duševno bekstvo i razonodu u pripremanju hrane, ali im to i ne polazi baš za rukom. U suprotnosti s naslovom, ovo je jedna gorka priča o nedaćama koje život postavlja na naš put. 


''Privatni život drveća'' Alehandro Sambra (''La vida privada de los árboles'' Alejandro Zambra) kratka je i simpatična knjižica o jednoj maloj, tročlanoj porodici, i zapravo se zasniva na odsustvu jednog njenog člana. Hulijan je pisac koji, da bi uspavao poćerku (Danijelu) i prekratio vreme do povratka svoje supruge Veronike sa časa crtanja, priča izmišljene priče o privatnom životu drveća. Ovim pričama, pak, nije posvećena tolika pažnja koliko Hulijanovim maštanjima o razlozima zbog kojh Veronika kasni, o prošlosti i budućnosti svoje male Danijele. Na samom kraju pisac ostaje nedorečen, što ostavlja utisak nedovršenosti. Ja volim kad je delo lepo zaokruženo, ali pretpostavljam da, s vremena na vreme, treba napraviti iskorak iz šablona. 

Коментари

  1. Zanimljiva ideja :) Baš su me zainterosavale te knjige, pročitala sam samo Sreću, i da, Grečen mi je super jer je nekako realna dok priča o sreći...

    ОдговориИзбриши

Постави коментар